KLIJENTI

 

 

Volim kada me nazovu novi klijenti; onaj prvi razgovor kada nemamo pojma jedan o drugom. One trenutke kada ih stavljam na zvučnik, pa prebacujem na kalendar kako bi im ponudio termin. Njihov odgovor na to kako su došli do mene….i onda moje upute o adresi, o odjeći i…prvi susret.

I onda…odgovara li osoba koju vidim slici koju sam zamislio slušajući zvuk iz slušalice, slušajući boju glasa, dikciju, strukturu rečenica….i jesam li uopće išta zamislio, da li sam imao sliku?

I onda trenutak kada stavim ruke na „novo“ tijelo, spreman da slušam nove upute, slijedim nove staze privučen toplim gejzirima i hladnim ledenjacima krajolika ljudskog tijela.

Da, to je ushićenje ravno putovanju u novu, egzotičnu državu; telefonski razgovor kao vađenje vize, ulazak kroz vrata u Petrinjskoj 83 je poput prolaska granične službe i onda slijedi putovanje-pustolovina.

Naravno, volim i stare/stalne klijente, kao i one povremene. Kada radim na/sa njima, to je kao da posjećujem neku dragu zemlju. Neke pokrajine te zemlje znam, moje ruke tu isijavaju sigurnost i vješto donose mir, dok neke krajeve još nisam razumio, ali želim ih u potpunosti shvatiti. Postoje u toj zemlji gradovi-oaze u kojima se dobro osjećam, pokupim neki papirić sa poda želeći ga ostaviti čišćim. Stari klijenti su dragocjeni, kada oni dolaze nema putne groznice. Novi klijenti će vremenom postati stari i tako…u krug.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.