certifikati, diplome, potvrdnice, svjedodžbe, uvjerenja

Certifikati, diplome, potvrdnice, svjedodžbe, uvjerenja

Zašto su sve te riječi tako duge? Valjda zato da sadržaju pojma pridaju važnost. Meni osobno su sve varijante poprilično odbojne. Pretpostavljam da dio problema leži u meni, u naivnom anti institucionalnom uvjerenju koje me karakterizira.

Certifikati su ljudima važni. Kada me neko nazove radi informacija o školi thai masaže ili nekoj radionici, jedno od prvih pitanja je :“ Da li se dobiva certifikat?“. Ništa o mom iskustvu, kompetencijama da predajem, ništa o strukturi nastave. Dobro, ima par pitanja o cijeni sa obaveznim uh-joj uzdahom.

Moja „uvjerenja“ o učiteljskom treningu bila su isprintana na običnom tankom papiru, bez ikakvog grafičkog rješenja i pečata. Mislim da je Asokanandi i takva „diploma/potvrdnica/blabla“ već bila poprilično smiješna, ali je na takvo kompromisno rješenje mogao pristati. U isto vrijeme većina  tajlandskih škola masaže izdavala su certifikate sa fotografijom polaznika ispisane lijepim slovima i sa pomalo lažnog zlata. Imam i par takvih diploma. Oni koji me znaju ili su bili kod mene na masaži nisu vidjeli te diplome jer ih ne stavljam na zid, radije držim fotografije svojih učitelja, neposredno svjedočanstvo da sam od njih učio i bio sa njima.

Evo šta o ovoj temi piše Mario Vatrini, već spomenuti učitelj shiatsu-a iz Italije ( spomenuo sam ga u postu):“ Kada sam odlazio iz Japana, pitao sam učitelja Masunagu potvrdu (znam da je to bilo nisko ), a on mi je odgovorio :“ Ako si dobar ne treba ti, a ako nisi dobar- isto tako ti ne treba““.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.