Moj bodywork po\u010detak desio se u Italiji, u Roveretu gdje sam upisao \u0161kolu \u201eTe Hara\u201c. Nisam krenuo u izu\u010davanje te vje\u0161tine zato \u0161to sam od malena bio sklon iscjeljivanjima ili misticizmu, ve\u0107 zato \u0161to sam se uvjerio u njegovu u\u010dinkovitost tijekom oporavka od udarca trupca u moja le\u0111a\u2026.ali to je duga\/druga pri\u010da. Prvu godinu \u0161kole odradili smo u jednom velikom stanu u povijesnom centru Rovereta, sje\u0107am se kada sam prvi puta do\u0161ao kako se prostorija \u0161arenila od bezbrojnih deka koje su bile postavljene po podu, najrazli\u010ditijih boja, uzoraka i materijala\u2026.a po tim dekama milijun svilenih i pamu\u010dnih jastu\u010di\u0107a, pa nekih malo tvr\u0111ih jastuka za meditaciju, po zidovima Masunagina karta sa meridijanima, u zraku miris incensa. A mi, polaznici, isto tako odjeveni svako u neku svoju trenirku, sa svojom pri\u010dom i o\u010dekivanjima. Vrijeme je to bilo prije bilo kakvog mobitela, tableta i sli\u010dnih tehnolo\u0161kih \u010duda. Na predavanjima smo stalno pravili zabilje\u0161ke, skice, ispitivali, a tek povremeno bi fotkali, jer razvijanje filma se pla\u0107alo. Nekako u to vrijeme (1994-97) po\u010delo se malo vi\u0161e pisati o Shiatsu, pa smo kupovali knjige od talijanskih i ostalih majstora. Iz thai masa\u017ee jo\u0161 ni\u0161ta nije bilo napisano, prva knjiga je iza\u0161la 1996te. Za You tube nisam znao, a niti itko od mojih kolega. Body cuscine je tako\u0111er bio nepoznanica. Ni sam danas ne mogu dovoljno biti zahvalan na tom periodu bla\u017eenog neznanja, u stvari ogromnog entuzijazma. Danas kada u\u0111ete u neki dojo, u respektabilnu \u0161kolu Shiatsu-a vidjet \u0107ete na podu udobne i istobojne futone, polaznike u kimonima koji pretjeranim kretnjama opona\u0161aju japanske uzore, ponekad pomalo sterilnu atmosferu doli\u010dniju atmosferi koja bi trebala biti u crkvi,a ne u u\u010dili\u0161tu. Atmosferu ekskluzivnosti i privilegiranosti ponekad, koja je rezultat profesionalizacije, kurikuluma koji bi \u017eelio biti akademski. Tim putem kre\u0107e i Thai masa\u017ea, strukturira se po obrascima koje je uhodao Shiatsu. Idu, dakle, te dvije vje\u0161tine putem komercijalizacije, kako bi se svidjele lije\u010dnicima od kojih o\u010dekuju blagoslov i dozvolu za prakticiranje.<\/p>\n
Sve napisano je uzrokovano ovim tekstom Maria Vatrinija:<\/p>\n
\u2026.ja sam po\u010deo sa Shiatsuom\u00a0 kada ga jo\u0161 nitko nije prakticirao. Bio je potpuna nepoznanica, kako teorijski, tako i prakti\u010dki. Po\u0161to su njegovi rezultati \u010desto bili jednaki, ako ne i bolji, od onih dobivenih medicinskim putem, sama tehnika ( Shiatsu) je upoznala neku vrstu Pepeljuga sindroma. Radi se o jednoj mo\u0107noj sugestiji, arhetipovi te bajke traju ve\u0107 stolje\u0107ima. \u0160to ta bajka govori: da bilo tko, sa odgovaraju\u0107om magijskom intervencijom, mo\u017ee plesati kao da je plemenita\u0161 sa dvora i mo\u017ee pripadati istom (plemenita\u0161kom) statusu. Drugim rije\u010dima dogodilo se da onaj tko je prakticirao shiatsu bude smatran jednakim, ako ne i boljim, od lije\u010dnika.<\/p>\n
\u0160to se u stvari desilo?<\/p>\n
Jedan alat predvi\u0111en da pove\u017ee dvije osobe, koriste\u0107i neverbalni jezik, omogu\u0107io je da se dogode fenomeni potpuno novi za jedan racionalan um. Iz jednostavnog razloga \u0161to je pritisak bio nov. Shiatsu pritisci bili su jedna nepoznata stvar, ljudi su poznavali masa\u017eu, mo\u017eda su \u010dak i i\u0161li masirati se, ali ne i pritiskati se. Odr\u017eavan, konstantan pritisak, to ne. Neko ti pritisne jednu to\u010dku, odvoji se, pritisne drugu\u2026..i dogode se stvari. Tako je shiatsu narod \u017eivio sretan, poku\u0161avaju\u0107i da, vi\u0161e-manje sli\u010di na \u201enamje\u0161ta\u010de kostiju\u201c, razvijaju\u0107i do maksimuma manualne sposobnosti. Bez toga se ni\u0161ta drugo ne de\u0161ava.<\/p>\n
Nije bilo nikakvih ponuda za u\u010denje. \u0160tovi\u0161e, mnogo su me puta molili da podu\u010davam. Bio je jedan mali te\u010daj u Bu-Senu, doju u mom kvartu, koji sada ne postoji. Nakon toga sam odr\u017eavao te\u010dajeve za sve, trajali su mjesec dana i odr\u017eavali su se u jednoj dvorani za ples\u2026.to smo mjesto morali o\u010distiti prije svakog susreta, kako bi mogli rasprostrti deke. I onda u jednoj umjetni\u010dkoj galeriji i drugim \u010dudnim mjestima. Bilo je znati\u017eelje\u2026.<\/p>\n
Shiatsu nije imao veze sa medicinskim ili paramedicinskim tretmanima ili bilo \u010dim sli\u010dnim.<\/p>\n
Jednostavno: \u201e pritisni\u201c<\/p>\n
\u201ekako ti se \u010dini\u201c<\/p>\n
\u201eah, kako lijepo, koja divota\u201c<\/p>\n
Danas izgleda to nije dovoljno. \u0160tovi\u0161e, da ne slu\u017ei gotovo ni\u010demu, pa se o tome niti ne u\u010di. Glavna je briga nau\u010diti katu ( rutinu), teoriju, vezu izme\u0111u jedne to\u010dke i slijede\u0107e\u2026..\u010desto postoji nezadovoljstvo kod shiatsu prakti\u010dara. Radi od zore do no\u0107i, izvode\u0107i tehnike kako bi zaradio, kako bi \u017eivotario, a kao da je ugasio svijetlo na neki na\u010din. Za sebe vi\u0161e ni\u0161ta ne radi, ne vodi brigu da jo\u0161 malo napreduje, ne nadogra\u0111uje se. Ne putuje vi\u0161e. Tamo je, miruje u podrumu. Umjesto da ima \u0161ator koji mo\u017ee postaviti i sru\u0161iti, sagradio si je pala\u010du. To stvara kristalizaciju, te\u017einu i na kraju bol.<\/p>\n
Sje\u0107am se kakav je shiatsu bio, kakvo je zadovoljstvo davao ljudima, onima koji su ga dolazili u\u010diti, mo\u017eda po nekoliko godina. Nisu dolazili zbog obaveze ve\u0107 zbog \u017eelje. U\u017eitka da ga radi\u0161, da nau\u010di\u0161. A izgleda da danas te \u017eelje za u\u010denjem ima malo u shiatsu svijetu. Vi\u0161e je nagla\u0161ena obaveza slije\u0111enja programa, trogodi\u0161njeg, \u010detverogodi\u0161njeg\u2026..Bila je \u017eelja da se jedan spontani pokret pretvori u partiju, sa svim partijskim strukturama.<\/p>\n
Moramo vratiti odre\u0111ene stvari.<\/p>\n
Ono \u0161to idemo raditi, ovaj projekt, biti \u0107e te\u017eak. Prihvatiti taj teret sastavni je dio puta. Ideja puta nije ne\u0161to \u0161to po\u010dinje i zavr\u0161ava kada dosegne odre\u0111enu to\u010dku. Ideja puta je ne\u0161to \u0161to po\u010dne, nastavi se i ne zavr\u0161ava. Stoga nema diploma niti potvrda. \u0160tovi\u0161e, jedna potvrda \u0107e vam te\u017eiti poput mramorne plo\u010de. Govori vam :\u201c A, do\u0161ao si, jesi zadovoljan?\u201c<\/p>\n
NE.<\/p>\n
Kada bi nam govorila:\u201c evo, ova potvrda je kao kornet sladoleda, poli\u017ei ga i idi naprijed.\u201c<\/p>\n
Onda da. Ali potvrda vrijednosti ne.<\/p>\n
Ako se radi sa onim \u0161to pripada du\u0161i nitko ne mo\u017ee re\u0107i da je do\u0161ao.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Moj bodywork po\u010detak desio se u Italiji, u Roveretu gdje sam upisao \u0161kolu \u201eTe Hara\u201c. Nisam krenuo u izu\u010davanje te vje\u0161tine zato \u0161to sam od malena bio sklon iscjeljivanjima ili misticizmu, ve\u0107 zato \u0161to sam se uvjerio u njegovu u\u010dinkovitost tijekom oporavka od udarca trupca u moja le\u0111a\u2026.ali to je duga\/druga pri\u010da. Prvu godinu \u0161kole … <\/p>\n